Kako (ne) napraviti proju u Rusiji

Dok sedim u smradu ulja od suncokreta, evo i priče kako je sve počelo.

Odlučim ja da napravim proju, ne znam šta me spopade, no odluka se u mojoj glavi uobličila kao zrela jabuka, te zatražim od mame recept na mail (iako sam je nekoliko puta pravila) zlu ne trebalo. Nabavim sve po redu. Kiselu voda. Brašno-sumnjivog porekla, piše da je za palačinke, al sva druga su od 2 kg, mislim šta s tim da radim, ne mogu ga potrošiti naredne dve godine sigurno (a ni doneti iz radnje, ako ćemo pravo) . Prašak za pecivo – ovo je opet diskutabilno-da li je paketić na kome je crtež kuvara koji nešto ubacuje u činiju prašak za pecivo ili nešto sasvim treće?, Mleko. Ulje suncokretovo, jedino od 0.8 l.(obratiti paznju na sva ulja koja su drugacija od ostalih 5 vrsta-ponavljam jedino od 0.8) I tvarog (mladi sir za nadenuti). Lepo ja to sve smuljam po receptu, razastrem u tepsiju, sednem ispred i čekam, pa pogledam s vremena na vreme. Ništa se ne dešava (iako bi trebala u nekom momentu da raste), onaj papir se zalepio za proju (nije bio peki papir no obican ja premazala uljem-sta ću snalazim se kako znam). Odem da se istusiram, računam, kad izađem biće lepa nabubrela mirišljava proja… Kad izađem, ceo stan miriše na suncokretovo ulje (kod nas ulje nema miris, prosto se zove suncokretovo al ne miriše ni na sta posebno, zapravo miriše na ulje). Pogledam u rernu, a jadna proja se nije pomakla ni milimetar. Stoji na 5 mm debljine i ni makac. Čekam ja još, i kad je doteralo cara do duvara, otvorim rernu, dim pokulja napolje, brzo pootvaram prozore da se ne oglasi alarm, šta ja znam na šta reaguje, izvadim proju, ona prepečena spolja (skoro se ugljenisala) a iznutra skoro pa živa. Izemti reko i loše rerne i brašno za blinji, i prašak za pecivo koji ne znam šta je ustvari! I dalje nepokolebana krenem da jedem, ono ukus suncokreta. Da! Ukus suncokreta! Onaj sir se ne oseca, kukuruz ni najmanje, samo suncokret. Pojedem tri zalogaja, i to je to. Biće dobro ako se ne otrujem opet (ceo vikend već bolovala od morskih plodova, for the record). Piše tamo da je biološki zdravo ulje, bez holesterina i šta ti ja znam sve. Al šta mi vredi kad ne moze s njim da se lepo napravi proja, avaj! Verovatno sve što se skuva ima taj specifični ukus na suncokretove semenke. Sunje. Masne grickalice.

I tako sad sedi ta tužna spuvana proja u kuhinji, stan se vetri na +8, a ja pijem čaj od nane, za svaki slučaj, da jadan stomak napaćen lakše podnese. I tako je elektrokuhinja postala elektro. Bez kuhinje. Bar sto se Rusije tiče…

This entry was posted in moskva, recepti and tagged , . Bookmark the permalink.

28 Responses to Kako (ne) napraviti proju u Rusiji

  1. Moošema says:

    Kikikikikiki. Zato proja pripada srpskoj kuhinji, a ne ruskoj. Napravi boršč. To ovde nikad ne može da ti ispadne kao u Rusiji. Caru carevo i te fore.

    A kakav je čaj od nane? Miriše na nanu?

    Sigurno ili si se već navikla? :P

  2. kupi u pekari. ako ima.
    baš mi sad nekako žao. znam ja kako je to kada ti se nešto jako jede pa se čak i nakaniš da napraviš a ono ni ne liči. da bar liči mogla bih ga progutati, ovako kad ni ne liči . . .

  3. Vidi Moošema, boršč znaju da naprave samo babuške po selima, ovi u gradu se slabo bave kuvanjem. Koga god sam pitala za recept, sležu ramenima, niko ne zna, al zato babuške znaju sve.
    A što se nane tiče, vrlo je teško naći te “herbalne infuzije”. Ovde u svakoj prodavnici ima hiljadu i jedna vrsta zelenog/crnog caja, al nanu, kamilica, maticnjak ili kantarion tesko se nalaze Milfordova nana, jedino sto sam nasla. Ni primirisati nasoj, josif pancic kolekciji.

  4. Drveni, u pekari? Slabi su ti ovde s pekarama i pekarskim proizvodima. (ne racunam one budice u podzemnim prolazima sto prodaju slojke i tako neke njihove specijalitete). Ne, nema pekara, a nema ni proje. Druga kuhinja prosto.

  5. glorfindel says:

    O, Bože, pa šta jedu tamo? Mislim, ne volim preterano hranu iz pekara, samo…

  6. Siboney says:

    Ma to ti rerna ne valja…

  7. iskraart says:

    A da nisi ti kupila hladno cedjeno ulje od suncokreta? ono ima drugaciji miris od industrijskog…

  8. elektrokuhinja says:

    Glorfindel, nisam ni ja luda za pekarskim proizvodima, tako da mi nedostatak pekara ni ne smeta. A sta jedu-corbice i supice, ribe i puno nekih slatkisa i bombona.

    Sib, vidi rerna je skroz cudna. Ima da se na jednom dugmetu podesava gde hocu da mi greje (al sad ti budi pametan pa odgonetni jednu od onih slika). Tako 4 neka crtezica koji mi bas nista ne govore. Pretpostavljam da bi trebalo da znace: greje od gore, greje od dole, greje i gore i dole, al sta mu majkumu znaci cetvrto dugme (na stranu sto nisam odgonetnula koje je koje od ova tri). A na drugom mestu se podesava temperatura. Znaci kombinacija dva faktora, plus moje i dalje nepoznavanje funkcionisanja rerne i eto ti proje katastrofe. I dalje mi nije jasan taj ukus suncokreta.

    Iskrice, hmhm. Pa moguce. Al na njemu nista ne pise sem da je bioloski bezopasno. (I odvratno je pritom, nisam neki fan semenki od suncokreta).

  9. Marica says:

    e nasmeja me :)))))
    Tacno znam kako ti je. Medjut meni je u pocetku veca trauma bila kada nesto kupujem, ili trazim da kupim. Od pocetka sam se drzala univerzalnih jela i u sebi unapred ubijala zelju za projicama i slicnim stvarima.
    A ta bol za pekarama me nikad nije prosla. Ne znam zasto, jer ja u Srbiji gotovo da nikad nista ne kupim u pekari. Ovde je hleb milion puta ukusniji i blizi mom ukusu i za razliku od Srba uglavnom koriste integralna, crna itd brasna.
    Navicices se ;) i na novi asortiman i pakovanja hrane (ovde se npr. prezle prodaju na kilo?) i rernu :)

  10. Дрво says:

    baš ti se proja prijela? uživam u tvojim dogodovštinama, i ako nikada rusofil, taj svet mi je sve čudesniji :)

  11. Cica says:

    Slicna iskustva sa uljem i praskom za pecivo.Mada proju nisam imala hrabrosti da pokusam da napravim.Ovde sam od februara 08 i verovatno iz dosade svasta bih nesto napravila i jela.Eto oko prezli sam se namucila da objasnim sta mi zapravo treba.Prodavacice vrte glavom zacudjene kao da vanzemaljca trazim da kupim.Kupujem samo proverene proizvode………..koliko toliko proverene.Iskreno receno slatko si me nasmejala,

  12. ominotago says:

    uh ne znam kako bih odreagovala na tvom mestu, ja mnogo cenim svoju proju! hm, hm, hmmm zabrinjavajuce!

  13. redsandra says:

    sve je do papira i suncokreta

  14. redsandra says:

    i prashka za pecivo, naravno

  15. Marice, mozes misliti moje smejanje -kiselo naravno. Mislim da mi taj miris suncokreta nece tako lako ispariti. Sto se univerzalnih jela tice, mislim da cu se drzati lososa i salate do daljnjeg. Ovo kuvanje mi neto ne uliva nadu.:(

    Drvo, da nije smesno verovatno bih zapala u ozbiljnu depresiju. Al stvarno, da si videla tu jadn proju, saosecala bi sa njom. Nije bila ni za pse lutalice. Ma ni za golubove u parku. Ni za sta!

    Cico, prezle? Ja ne znam da li ih u ovom mom kraju uopste imaju? Mada, sta, uzmes jedan hleb, ostavis ga van kese i samo posle narendas-i eto prezli. Mada, pocinjem da sumnjam da bi tako jednostavno bilo sa ovim ruskim hlebom ( ili ovim mojim donskim koji ja kupujem). Ko zna sta bi se iz tih prezli izrodilo! A sta radis u Moskvi, ako nije tajna?

  16. Ominotago, i ja moju volim! Al jadna, vidis kako se spuvala! Nista mi ne preostaje nego da neko vreme batalim kuvanje. Mislim da sam neku losu karmu navukla (o, cime li sam to zasluzila?)

    Reds, suncokret je ja mislim kljuc. A pravo da ti kazem, ko zna da li je ono i bio prasak za pecivo? Mozda neki limuntus, ili zelatin, ko ce ga znati kad sastav ne pise!

  17. mislim da je tih 0.8l kljuc problema :) nije to dimilo ozbiljno ako se alarm nije ukljucio ;)

  18. Spartak says:

    Hm…
    Gledaj to s lepse strane. Da si uzela obicno ulje verovatno ne bi uopste imala ukus, ovako bar lici na suncokret. ekekke
    aaaaaaa, sad se setih, nisi popila nista
    1. za pred pripremu
    2. u toku spremanja
    3. pre probanja :D

  19. Bslp, i ja mislim takodje. Taj alarm me muci svaki put kad nesto kuvam. Ne znam na koju kolicinu reaguje uopste.

    Spartace-mudrace, ne volim ukus suncokreta pa to ti je. Pa jeste nisam popil nista. Sem caja. Jadan moj zeludac napacen ruskim kuhinjskim eksperimenima.

  20. Cica says:

    Ne,ne i ne.Hleb koji ostane van kese do ujutru pripada mojim jedinim prijateljima koje ovde imam.A to su golubovi i vrapci,jutri me cak i opominju ukoliko zaboravim da im serviram dorucak.Ili u znak protesta odlete na drugi sims…….Pa ti vidi.Eto ti odgovora na gore postavljeno pitanje,to mi je trenutno funkcija u Moskvi.Salim se naravno ali delimicno.Ne radim nista,bodrim decka koji se ovde bavi ozbiljnijim poslovima za razliku od mene.Inace sto se ulja tice zasada jedino koje se pokazalo neutralnog mirisa je OLEINA,uzmi u obzir i cinjenicu da ja ne govorim ruski tako da slovo I se mozda drugacije cita.Sva ostala imaju miris neki vrlo cudan,kao da suncokret peces u najlon kesi.To je najpriblizniji opis,mada mislim da je to sve do brasna …….Vise srece narednog puta.A ukoliko dobavim pravo projino brasno obecavam da cu ga rado podeliti sa tobom,i (tvorazok )pravi naravno i to nas ne ovaj plasticni ili gumirani …….

  21. DEDA says:

    Izvinjavam se zbog iskrenog osmeha , ali ne mogu ozbiljan da budem. Pa jos kad BSLP doda komentar, onda moj osmeh prelazi u smeh… :P
    Prvi put je najteze, vec sledeci pokusaj bice ono pravo.
    Nadam se da neces odustati, a da ces pribaviti sve sto je potrebno, a da je po meri i ukusu…

  22. ti se ne vraćaš nazad? ostaješ zauvek tamo?

  23. zelenavrata says:

    `Bem ti zivot kad ni proju ne mozes pojesti.

  24. suzi quatro says:

    sa hranom kreću prve ozbiljnije dijasporaške krize
    ja sam im svojevremeno uspjela preboditi sa gavrilović hrenovkama i paštetama
    moš misliti, svaki put kad krenem za dojčland, prvo u kofer ubacim par pakovanja hrenovki i jetrenu paštetu…a dojčland vrvi od preradjevina tog tipa

  25. Charolija says:

    Sa velikim uživanjem čitam tvoje dogodovštine. :D
    Ma probaj još jednom da je napraviš, promeni i ulje i brašno i prašak za pecivo. Ko je uporan, taj je i uspešan. Navijam za tebe! :)

  26. Milena says:

    Ne mogu da verujem! Bas smo u slicnoj situaciji. Ja juce bezuspesno trazila kvasac! LOL Obicno mi podje za rukom da objasnim prodavacici sta mi treba, ali kvasac ne znam ni na engleskom, a kamoli na nemackom. A lepo sam sve pripremila za tortu… Danas saljem muza da mi kupi ;).

  27. elektrokuhinja says:

    Suzy, za mene se nose kontigenti plazma keksa. Plazma je zakon!

    Charolija, sta ja znam… Mozda kao sto Mooshema rece da krenem s borscem, scijem ili sasljikom. Mozda budem imala vise srece. (Juce sam saznala da postoje da se kupe kore za pitu, u nekom srpskom restoranu, ali avaj, ostaju citavo bogatstvo!)

    Milena, ja ne znam da li ovde kvasac uopste postoji! I , da, dobila sam savet-jedino doktor oetkerov prasak za pecivo-sve ostalo je sarena laza. Eh, mi neznalice u dijaspori!

  28. @drveni_advokat: mislim da je to “zauvek” suvise teska rec. Ne znam, za sada mi je ok u Moskvi, a dokle i sta cu posle nemam bas pravu predstavu.

Leave a Reply