Avioni
Kasnim na avion. Imam 7 minuta da stignem. Probijam se kroz neke tunele, kola me obilaze, trčim kilometrima… Usput srećem ruskog vojnika koji tuguje za nekakvom Dorotejom, u prolazu on mi priča celu svoju nesrećnu sudbinu. Trčim dalje, kroz šumu, dolazim u podnožje planine. Treba se popeti skroz na vrh jer tamo je pista. Krećem, hvatam se za stene, rukama se odupirem, klizim, upadam u sneg, verem se sve više i više, zadihana sam, umorna, al znam da moram da stignem. Još nekoliko poteza i gore sam, pista je na samom vrhu planine, ne znam kako odande poleću avioni ali ni ne pitam se, samo hoću da stignem na vrh. Teško mi je, pentram se još više, celo telo me boli, znojim se… i budim. Potpuno mokra od znoja. Ruke me bole od veranja. Uh, ipak nisam zakasnila na let…
Bilo je jako strasno
auuu dobro je. dobar san
Stremiš nečemu, no matter what.
Tako i treba
Avganistan, jbt!
JX, bese strasno, stvarno.
LN, bas je gadno kad tako kasnis negde. Pa se budis u znoju brrr
Jef, stremim… al cemu? Promenama
Gil-Galad, valjda necu bas u Avganistanu zavrsiti
)
Snove da tumačim ne umem, ali ovaj tvoj deluje čitljiv i za nas laike

Usput se provlači i “ruska priča” u vidu nesrećnog vojnika, koju ne ignorišeš skroz, ali ni ne saosećaš. Kako ti se sviđa moje tumačenje
Imaš cilj, doduše ne jasan (znaš da avioni poleću odatle,ali ne znaš kako), ali što je još važnije imaš volju koja te tamo vodi
Jef, a da budes ti moj privatni psiholog/tumac snova/baba-gatara? Placam u rubljama samo
)
Sto da ne, od gatanja se uvek lepo ziveo , ahahah
Sve, sve, ali – vojnik!
Snovi su super. Opominju, podsećaju, skeću pažnju. Jedino što nekad znaju da muče.
Milice, a tek sto znaju da te preznoje!!!