Transferi, transporti i putovanja razna

Metro-ovski. Jutarnja gužva, sa gurkanjem, tuđa ruka na stomaku, tvoja ruka na nečijoj glavi. Malo trčanja po eskalatorima. Pa na voz za aerodrom. Pola sata spavanja-buđenja-reklama, spavanja-buđenja-reklama i tako u krug.

Avionski. U roku od tri sata prebaciš se sa istočno evropskih granica do balkanskih. Uz vegetarijanski obrok, malo spavanja ili bolje rečeno kljucanja sa otvorenim ustima (glava padne, pa se vrati, pa padne i tako stalno…), wc radi protezanja nogu, pa opet nekog bunovnog spavanja. Kao šlag na tortu dolazi aplauz. Kapetanu broda. Što smo sleteli a ne slupali negde u ukrajinskoj ravnici se je’lte.

Taxijevski. Još malo spavanja, slušanja bajage i instruktora, dobrodošla kući! smsovanja sa drugarima, gledanja u sneg…

Autobuski. Večito neke vize vadim, više nisam sigurna ni šta će mi, ni koja mi važi ni koja ne, ni koliko dana, ni da li se registrujem, ni da li radim za jedne ili za druge. Sve mi se pomešalo. Tako razmišljam dok u poluležećem stavu u autobusu za Beograd, pokušavam da uhvatim još koji minut spavanja. Glavoboljna i umorna večito. Naspavaću se ja, kad tad mislim. Samo da ovo još prođe.

Pešacki. Malo muvanja po Beogradu, šta je to novo u knjižarama, al samo gledam, ništa ne kupujem, ne mogu da se odlučim. A imam sve u Moskvi, pa još na engleskom. Cipele mokre od snega, čarape dobrano namočene, opet u bus pa za Novi Sad.

Autobuski. Pokušavam da ignorišem mozgo-otupljujući film na tv-u uz knjigu. Ipak, probijaju se fraze tipa, “U Višnjinom stanu je tako cvetno!” ili “Bezi baba, jedi govna” i slično, tipično za nasu domaću novu kinematografiju. Sa sve onim veštačkim facama i frazama.

Taxijevski. Sa top-100 Cecinih pesama. Ah, kako mi ovo nije nedostajalo uopšte…

This entry was posted in kritika, putovanja and tagged , , . Bookmark the permalink.

8 Responses to Transferi, transporti i putovanja razna

  1. leva noga says:

    pu jesi li ti to u srbijici a ne javljas se? tc tc tc

  2. leva nogo, ja sam u srbijici, al ko da nisam. dosla na tri i po dana, da uzmem novu vizu, kao sto vidis mlatim se po busevima i pokusavam da naspavam :(

  3. zoran says:

    telegrafski. sjajan tekst

  4. Marica says:

    Oh… kako me ovo podseca na jedan deo zivota mog…
    Izdrzi (a i nije da bas imas mnogo izbora). Sto se mora mora se, a da nije tesko lazu.. ;)

  5. elektrokuhinja says:

    @zoran: hvala :)

  6. elektrokuhinja says:

    @Marica: valjda mi bas nece ceo zivot ovako prolaziti…

  7. Gil says:

    Pa… Da je ovde dobro, ne bi ni ishla u Rusiju, ako se dobro secam, zar ne? (Ispravi me!) Tada sam negde i pocheo da te pratim, kada su lepe “planinarske” postove zamenili ovi “ruski”… :D

    Shta znam… Verujem da nije sve to prijatno, ali bih svejedno voleo da iskusim i sam ovako neshto.

    Samo bez Cece! :mrgreen:

  8. elektrokuhinja says:

    Gil, dok tvoji komentari stignu do mene, ja i zaboravim post koji sam napisala. I sad se vrnem da vidim novi komentar a ono ti. :) Kad to bese… i sta se sve u medjuvremenu izdogadjalo, kao da drugi zivot zivim. Nije lose imati blog pa se podsetiti i dobrih a i losih momenata zivotnih.

Leave a Reply