O cicijašenju

Dobro je sto juce nisam nista napisala, jer bi to bio jedan vrlo ljutiti post.

Odakle da krenem, aha od rodjendana.

Ili bolje odmah da vas pitam: kako vi slavite svoje rodjendane, mislim ono-ko kome kupuje poklon, ko casti?

Ovo od juce nisam u zivotu dozivela.

Dobro, moram priznati svasta sam ja ovde dozivela. Od toga da ti dodju gosti u kucu na veceru, donesu pivo i cips a ako se pivo i cips ne pojedu, gosti koji su to doneli, spakuju ostatak i nose kuci. To pod jedan. Pod dva ako vas je 4 osobe na rostiljanju, onda ce kupiti (naravno) cetiri kobasice. Jer cetiri osobe jednako cetiri kobasice. Ne bih da generalizujem, ali fali im malo ovde da budu smekeri. Brate ne budi cicija-ostavi dva piva, nemoj se ciganiti. Od tog ciganjenja, ili kad vidim da muz i zena dele racun, e od toga mi se najezi kosa na glavi svaki put.

Nego, da se ja vratim na rodjendan. Pozvala me prijateljica da proslavimo njen rodjendan, da odemo na pice. Ja ko svaka dobra drugarica, otisla, kupila poklon, uvila u sareni papir, lepo se obukla, pa u grad. U gradu je bio nekakakv vecernji vasar gde se pilo i jelo. Narucile smo vino, koje sam ja sama sebi platila. Onda se drugarici prijelo, jer naravno nista nije jela, a je l imama ja para, jer ona je zaboravila da podigne iz banke, da jedemo nesto lepo. Imama para. Na meni pise verovatno da sam pokretna banka. Cudno da mi to niko nije prijavio. I tako smo uzele i italijanske antipasti, ja sam platila za obe.

Naravoucenije mi smo blesavi. Mozda zato ni  nemamo para. Jer na takvim stvarima  ne stedimo. Ko nam kriv.

This entry was posted in Bielefeld. Bookmark the permalink.

6 Responses to O cicijašenju

  1. Marica says:

    I mene je to jako iznenadilo, ne samo kod Nemaca, nego i Holanđana, što misle da je sasvim OK da ne dele svoje, a da bez srama uzimaju tuđe. Što ti reče ne treba generalizovati, ali su mi se takve stvari najviše dešavale u dve pomenute zemlje. Poštujem doduše da neko hoće da deli račun, to je drugo.
    Na primer, pojedini Australijanci i Ameri, s kojima se družim, takođe vole da dele račun, ali ni po koju cenu ne bi uzeli nešto od drugoga. Tj. izuzetno poštuju tvoj novčanik.
    Mada moram da priznam, da me je od svih ljudi, i svih mesta na kojima sam bila, upravo jedan Srbin u sred Singapura, najviše zaprepastio svojim ciganlukom. :D Singapurci, generalno, sve živo dele, s njima je teško doći u takvu situaciju.

    Ja sa takvim Nemcima, i ostalima, nikada nisam naučila da se nosim. Meni je to baš cicijaško ponašanje i s takvim ljudima bih po kratkom postupku, prestala da se družim. Ja se ustvari divim tebi, što dotičnu i dalje zoveš drugaricom. :)

  2. Milenko says:

    To je deo kulture i za tvoju drugaricu je normalno da se troskovi dele. pre donosenja konacnog suda o osobi preporucujem da joj objasnis sta bi ti uradila na njenom mestu i da si razocarana u nju.
    U Spaniji npr. pozvani prijatelji ne samo da donesu poklon vec i placaju sve. Slavljenik je slavljenik i time mu se ukazuje cast!

  3. elektrokuhinja says:

    Marice, recimo da mi je ona vise poznanica nego drugarica. Da tako kazem. Na stranu sto se ona nije ni setila mog rodjendana, ali ja takve stvari ne uzimam za zlo. Sto se tice deljenja racuna, nema problema, sa drugarima. Ipak, da ja placam neciji rodjendan, to nisam ocekivala.

  4. elektrokuhinja says:

    Herr Vlajkov nemam ja problem da delim racune sa pozanicima i prijateljima to je sasvim ok. Sa nekim prisnijim ljudima organizujemo se tako da ili ja ili druga osoba plati, i ne gledamo toliko ko je koliko placao. Sto se tice rodjendana, ovde sam bila pozvana na prilican broj, i otprilike ovako nekako je to dosad izgledalo: ako pozoves drustvo na klopu i pice, a pritom si slavljenik, tebi svi donose poklon a zauzvrat ti platis npr. klopu, dok pice placa svako za sebe. Jos nisam dozivela da ja kao gost sve placam, a nisam iskreno ni htela. Toliko bliske nismo. Na stranu sto ona ni ne zna kad je moj rodjendan i jos mi nikad nije cestitala, ali kao sto rekoh, to ne uzimam za zlo. Ipak, treba imati jedan fini osecaj kada je nesto okej, a kada ne. Jedno vino kosta 5 evra, to svako moze da plati. I onda su obe osobe srecne. Jedna je dobila lep poklon, druga je dobila u znak zahvalnosti za drustvo i dobar provod npr. vino. To bih ja tako uradila. Ali ljudi su cudni i na njih ne mozes uticati. Mozes samo sledeci put da se u skladu sa tim drugacije poneses.

  5. Mary says:

    ja preporucujem da koliko god da si usamljena u nemackoj, takvi ti paraziti ne trebaju. znam tacno o cemu pricas. i ja sam jednom bila pozvana na nemacki rodjendan u jednom kaficu, gde sam naravno donela i poklon. pica sam placala sama sebi i nesto se ne secam da je slavljenik niti jednu jedinu turu platio. pritom slavljenih zaradjuje 3x vise od mene, hallo, slavljenik je, moze da plati turu majku mu! uglavnom su gosti placali ture??? nema to mnogo veze sa kulturom, imas ovakvih i onakvih i kod nas i ovde. neki se red valjda zna, ako si ga naucio kod kuce. a ako ga nisi naucio, nema veze odakle dolazis. samo niko ne moze reci to je boljka zapadne evrope, ima ih i u srbiji dovoljno. prosto teren tu nije presudan, presudno je kucno (ne)vaspitanje!

Leave a Reply