Nemački san

Za sada me dobro drži ovaj nalet inspiracije. Skoro kao što sam obećala, jedan post nedeljno. Dobro, dobro,  teži se tome- jedan u dve nedelje, al i to je bolje nego jedan godišnje. Polako, peu a peu.

Moje kolege su moj večiti izvor inspiracije. Nadam se da će tako i ostati jer, ako jednom ne budem imala ni o čemu da pišem i ničemu da se čudim, značiće da sam zaboravila ko sam i odakle dolazim što ni u kom slučaju ne želim. Omiljene su mi priče iz kantine. Tu može svašta da se nauči,  kao na primer šta to spada u nemački san.

Prvo, svi, ali svi sanjaju o tome da grade kuću. Redosled je sledeći-ide se na fakultet, upoznaje se buduća žena, onda se malo radi, a zatim se obavezno gradi. Ja s obzirom da sam iz struke, nikad me gradnja sopstvene kuće nije zanimala (stres faktor na skali od 1-10 je 10, plus brak strada u velikom broju slučajeva). Bez obzira na to što su stanovi u Nemačkoj visokog kvaliteta, većina želi kuću, po mogućstvu u nekoj zabiti bez interneta, ali nema veze, jer kuća je kuća. Zašto kuća? Jer ima baštu. Ovde se imućnost meri veličinom bašte i uređenošću iste. Plus u bašti može da se griluje što je najveća nemačka sreća – grilovana viršla. (Čega god da se čovek u nemačkoj dohvati, sačeka ga viršla).

Na mestu broj 2 nalazi se auto. Ili je možda mesto broj jedan. Mrtva trka između bašte i automobila. U svakom slučaju, ako si u neku ruku anständig iliti čestiti nemac, onda moraš da voziš čestiti nemački auto. Auto koji nije nemački ni nije auto-to je prosto nekakvo sredstvo za prevoz i ništa drugo. O ljudima se sudi na osnovu toga kakva kola voze. Na primer ako voziš Mercedesa onda si baja. Ako voziš opela onda si debela ženica-domaćica ili nekakva baba. Ako voziš terenska kola, onda si super baja. Ako imaš poršea onda te svi gledaju kao boga. Ako voziš VW onda si čoja iz naroda, dosadnjikav,  i tako dalje. Ja vozim bicikl pa mogu samo da zamislim šta o meni misle (pripadnica hipi/eko-pokreta  ili prosto lujka). Ovo treće je najverovatnije.

I mesto broj 3, veličanstveni nemački odmor na Malle. Malle mu dođe Majorka. Zašto nemci Majorku zovu Male nije ni njima valjda jasno. Tamo se ide od malih nogu, svaka kafana se poznaje, ide se u isto mesto, i  s generacije na generaciju se prenosi ljubav za Majorku, a ko nije nikad bio na Majorki, nije sveta video, sram ga bilo. Na Majorki je super – jer svi pričaju nemački, nema španskog trtljanja, osećaš se kao da si u Minhenu a ne u Španiji. Na sve strane su nemačke kafane, s pogađate – grilovanim viršlama i pomfritom. Zato se ide na Malle. Da se osetiš kao kod kuće. Ja sam jedina osoba koja nije bila na Majorki. Zapravo ja sam jedina osoba koju ja znam u Nemačkoj da nikad nije bila na Majorki. Možda sledeće leto? :)

 

This entry was posted in Bielefeld. Bookmark the permalink.

6 Responses to Nemački san

  1. Marica says:

    Tebi Nemci izgleda baš smoriše s tim viršlama. Sad se one provlače kroz svaki tvoj post, kao što se provlače kroz svako nemačko jelo. :D :D :D
    Ja nisam znala baš puno Nemaca koji su bili opterećeni posedovanjem kuća. Mislim da sam čak negde čitala statistike da većina Nemaca žive kao podstanari, statistički mnogo više nego ostali Evropljani. Doduše, verovatno je razlika ogromna između manjih mesta i većih gradova. Još posebno među građevincima. ;)

  2. Jef says:

    Jako lep post,posebno mi se svideo komentar -cega god covek da se dohvati saceka ga virsla:-):-):-) Male je jer se Mallorca pise,pa im je to skracenica.Nego, kad smo kod stanova, htedoh da te pitam kad nisi u stanu recimo 2 nedelje da li se grejanje stavi na 16C ili postoji mogucnost da ga skroz utrnes.Kontam da ovo drugo sigurno nije opcija da ne bi pukoe cevi ioi sta vec:-)

  3. elektrokuhinja says:

    Marice, verovatno se radi o razlikama na relaciji mali-veliki grad, iako Bielefeld spada u velike gradove (Grossstadt!) sto je meni vrlo sumnjivo, ali po velicini je mislim na 16. mestu u Nemackoj, da ne verujes. Nekako je vise kao palanka, ali to je moj subjektivni osecaj. Zive ih dosta kao podstanari, zbog toga i jeste Nemacki san. Kad npr. neko u firmi krene da ‘gradi’ (ovde kad se kaze npr.’ Ja gradim’, podrazumeva se da gradim kucu), onda dolazi do jedne pandemije. U isto vreme pocinju jos dvoje kolega da ‘grade’ tako da je kod nas u birou potpuna pomama za gradnjom, a svi dizu obrvu kad ja kazem kako mi ne pada na pamet da gradim i kako sam ja eto sasvim zadovoljna u mom stanu. A onda oni: ali basta??? Pa oni zaprinuti pogledi, i klimanje glavom levo desno u neverici u fazonu, ova nema pojma…

  4. elektrokuhinja says:

    Jef, to sa virslama je stvarno neverovatno. Mislim da sam vec pisala o tome kako postoje razliciti festivali kao npr. festival vina (na kome se pretezno mogu naci virsle sa pomfritom i pivom) ili festival jagoda, gde postoji jedan stand za jagode a ostalo je posveceno velicanstvu-virsli. Kako da ne budem opsednuta virslama???

    Nego, da li i Spanci za Majorku kazu Malle? Ili je to nemacki skraceni naziv?

    Sto se grejanja tice, mozes da ga podesavas privatno kako god zelis, na skali od 1 do 5. Plus postoji i mali crtez pahuljice na podesivacu temperature, sto znaci da ako nisi kod kuce, stavis na pahuljicu i to je nekakakv minimum da se cevi ne zalede a ne trosis energiju uopste. Kod mene postoje takvi pirocanci na poslu, koji celu grejnu sezonu drze na zvezdici da nista ne bi placali, jer na kraju dobijes pare natrag, od onoga sto nisi potrosio. Ja naravno uvek doplacujem, jer se setam po stanu u kratkim rukavima :)

  5. Zanimljivo mi je to s kućama i baštama. Evo, pišem iz Holandije, gde se više isplati kupiti nekretninu nego je iznajmljivati – no, za sada su jedini ljudi sa kućama i baštama koje sam video, penzioneri.

    (Ne kažem, i mladi ljudi kupuju kuće, ali Holanđani su vrlo ekonomični s prostorom tako da nema onog srpskog momenta da svaka kuća ima bar pet ari zemlje okolo – kuće se grade planski i često nanizane jedna do druge, eventualno s malim dvorištem iza).

    P.S. Ne posustaj s blogovanjem!

  6. Netsrbija says:

    Stvarno inspirativno napisano, utisci iz prve ruke

Leave a Reply