Januarski izazov

sugarpoisonNikad nisam pravila novogodišnje odluke jer prosto znam da ih neću ispuniti. Ima onih koji svake godine naprave  listu, te više sporta a manje fast fooda, a  poznata je stvar da je broj upisanih u fitnes studije u januaru najveći. Svi kao krenu nešto da skidaju kile koje su nabacili posle nakrkavanja za Božiće i Nove Godine, da bi negde već posle dve nedelje nastavili po starom.

E pa ovog januara sam i ja zadala sebi zadatak. Nije ni više sporta,a ni manje junk fooda, jer niti jedem junk food niti se ne krećem. Ali poslednjih par nedelja nam je u firmi skoro svaki dan bila neka proslava. Te rođendan od ovog-onog, te ovaj dobio dete pa ispekao kolač, te proslava božića 1, proslava 2, proslava 3. I tako svaki bogovetni dan, uzmeš po kolač vamo kolač tamo, a darling sedi uveče pred tv-om i mažnjava neke čokolade koje smo podobijali, ili keksove ili torte. A ja ranije nisam čak slatko ni jela! E pa sad je dosta! Ide 30 dana bez šećera. U to spada ovaj beli šećer, najgori. Ništa kolači, ništa torte, nema kekseva, nema palačinki, nema kafa i kolač vikendom. Nema čokolade!

Sada je osmi dan i, i dalje sam okej. Prvih par dana nije uopšte bio problem. Osećala sam se prosto ponosno što se eto ne trujem. Zatim je u petak krenulo naše kolač-okupljanje u firmi (svakog petka u 10h) i tada sam morala da radim, dok su kolege stajale i klopale. Ne vredi ni da kažem da ne jedem šećer jer će odmah da me prozivaju (čudna srpkinja, nit jede viršlu, nit jede šećer, jadna, o jadna ona). Ali eto uspela sam. Do sledećeg petka. Drugi veći izazov je došao u vidu vikenda. Kod kuće si, napolju je bljuzgavica ili minus, ili nekakav kijamet, ne izlazi ti se ni do prodavnice,a darling njopa neke kekseve, a baš i ja takve volim. Oni lepi što idu odlično uz čaj… njam. Evo ide mi voda na usta. Ali neću i neću! Izdržaću ja!

 

This entry was posted in Bielefeld. Bookmark the permalink.

5 Responses to Januarski izazov

  1. Vlajkov says:

    Congratulations, great and healthy resolution!!!

  2. Marica says:

    Ni ja ne donosim velike odluke pred NG. To mi baš nekako depresivno.
    Ali šećer… Ja ga nisam jela do neke 18. Od tada muku mučim s njim. I ja sam prestala pre nekih mesec dana. U mom slučaju, da bi to uspelo, moram baš dosta voća da unesem. Inače jedem voće svaki dan, ali u ovom bez šećernom životu preterujem. Te sam tako danas smazala pola lubenice, 2 manga i jabuku. Od silnog voća, nema gde ništa drugo da mi stane. Ali ne vredi drugačije, pošto mi se baš, baš jede slatko, čak i posle svog ovog vremena. Poslednji put kad sam se tako skidala sa belog šećera jedno 3 meseca mi je trebalo da se odviknem. Sva sreća moj dragi nije sladokusac. Posebno ne tih čajnih kolačića, koji su i meni posebno privlačni, tako da u kući nema ničeg da me ometa. :D
    Držim fige da istraješ!

  3. elektrokuhinja says:

    E pa Marice, taman ćemo da se mđjusobno bodrimo! I ja sam na voću, kad mi se jede slatko, uzmem pomorandžu, sad im je sezona pa su lepe sočne i velike. Ni ja kao klinka nisam jela slatko, a nije nešto ni bilo kod nas puno slatkih stvari da se kupi, ne kao u ovom izobilju. A kolače sam valjda jela jednom godišnje kad mi je rođendan, ala su to bila vremena… I koliko dugo planiraš dijetu? Evo danas sam pregurala, al da mi je lako, nije!

  4. Marica says:

    Ja na to ne gledam kao na dijetu, nego bukvalno odvikavanje. :D
    Dakle, dok se ne odviknem. Dok ne prestanu ti suludi, nekontrolisani napadi izjedanja šećera. Kažem ti, prošli put mi je trebalo oko 3 meseca. Posle toga mi organizam uopšte ne traži šećer.
    Meni je teško i zbog moje vegeterijanske ishrane. Ja jedem na svakih 3 sata, jer mi obroci nisu dovoljno kalorični, ali su zapreminski obimni. Tabla čokolade mi je često menjala obrok, jer me drži sitom i po 7-8 sati, pa smanji ta smaranja sa konstantnim jelom. Tako da se sada automatski zdravije hranim. Najbolje bi bilo da ovaj režim ishrane ne prestane nikad, ali previše dobro sebe znam da bih se zavaravala takvim mislima. ;)

  5. Mislim da je odlicno i za kozu jesti manje secera. :) To mi je dodatna motivacija. Meni je najgore objasnjavati nekome zasto sada ne jedem kolace, to mi je najvece smaranje. Mozda posle par meseci to trazenje ne bude toliko strasno – mislim kada ti se jede slatko ostaces na jednoj stanglici a ne celu cokoladu smazati, pa je i to neki uspeh.

Leave a Reply