Ruski bioskop
Kao veliki filmofil i poklonik bioskopa, nasla sam se u zemlji gde su filmovi sinhronizovani na ruski. To je postala praksa, ne samo u Rusiji vec i u dobrom delu Evrope. Koliko se secam, u Nemackoj je prilicno tesko naci normalan bioskop, u Ceskoj i Madjarskoj takodje, u Britaniji se sem blockbustera ne prikazuje prakticno nista drugo, za ostale ne znam al mogu da pretpostavim. Srbi bi trebalo da slave, jer su jedni od retkih koji mogu da uzivaju u izvornim filmovima. Verovatno je to jedan od razloga sto mozemo mnogo lakse (nego prosecan Rus, Amerikanac ili Ceh) da razlikujemo spanski od portugalskog, svedski od holandskog ili ruski od ceskog.
Da se ja vratim na temu. Postoji 1 (i slovima jedan) bioskop u Moskvi (nesto pod pokroviteljstvom evropske unije koliko sam shvatila) gde se daju filmovi sa subtitlovima! O, hvaljena nebesa, kakve li srece. Posle 8 meseci pogledala sam svoj prvi bioskopski film u Rusiji. Kakav dozivljaj! Kakvo uzbudjenje! Ceo dan sam cupkala i jedva cekala da odem s posla pravac u bioskop.
Karte su oko 7-8 evra, bioskop nije veliki, ali je sasvim pristojan. Meke, udobne stolice, odlicno ozvucenje, ima mesta za noge kol’ko hoces. Fin neki svet se skupio, ima i mali kafe (gde se izmedju ostalog sluzi i sushi).
Na repertoaru je bio Choke (neko mi ga je preporucio jos ranije na blogu, al ne uspeh da ga skinem). Film odlican, ocekivanja ispunjena, a iznenadjenje u vidu aplauza na kraju filma, jos me drzi. Da, da, u ruskom bioskopu se tapse na kraju, verovali ili ne. O, sta ce sve covek ovde videti, i toliko toga nauciti!