Srećice
U momentu kada sve oko mene izgleda kao da se raspada i da ceo svet odlazi dođavola, svoju savršenu sreću pronalazim u:
jednom teget pokrivaču. Mnogo je lep, odmah da vam kažem.
Svojoj novoj sobi. Obitavanju u njoj. Prilagođavanju, ja njoj i ona meni. Čišćenju. Ovo više kao metafora.
Puzzlu (ili puzlama) kako ko više voli. Upravo kupljenim, 1000 komada, i instaliranim u ugao sobe, za “posle subote”. Čim prođe subota, krećem u meditaciju. Na slici je nekakav srednjevekovni zamak na vrh brda. Baš se tako i ja nekako osećam. Pomalo usamljeno a uzvišeno. Mnogo sam poetična, o da.
Brazilskim zvucima sa sokom od pomorandže.
Ne, ne, odlučila sam da se ne nerviram. Pa šta bude…











Napravila sam skok u Evropu na tri dana. Produženi vikend zbog prvog maja, i eto mene u Nemačkoj opet. Malo sam biciklirala, pomalo i plivala, dobrano se naparila u sauni, a zatim sve to završila odličnom klopom (a za moje-moskovske pojmove i prilično jeftinom). Volela bih kad bih mogla tako češće-da pravim te kratke evropske izlete. Prija mi klopa, prija mi i klima, sve je tako malo i slatko… Avaj, daleko je Moskva.