Biblioteke
Danas sam posetila novu štutgartsku biblioteku. Ne samo što je moderne spoljašnjosti sa specijalnim svetlosnim efektima noću, već je sama procedura pozajmljivanja knjiga na vrlo tehnološki naprednom nivou. Pogotovo za nekog kao ja ko dolazi iz kamenog doba. Sve je u fazonu touch screena, barkod čitača, te prisloni knjigu ovde,te karticu onde, pomeri se tri koraka unazad, (pljuni i reci om). Pa dobro, otprilike nekako tako. Na poslednjem spratu nalazi se kafe, a svaki nivo raspolaže čitaonicama, krevetima, foteljama, trosedima, dvosedima, nekakvim nišama za čitanje, kompjuterima… Na raspolaganju za iznajmljivanje stoje knjige, dvd filmovi i muzički cd-i.
Pored toga mogu i da se prelistaju sve moguće novine, časopisi, i ko zna šta još… Vrlo me je zainteresovao deo koji se zove Schlaflos Bibliothek koji je otvoren 24 časa, u prevodu biblioteka za nesanicu. Za moje nesanice to bi taman bilo rešenje, no ovih dana mi se dešava da u 10 odmarširam u krevet tako da, sačekaću do nekog novog napada, a onda pravac u biblioteku.
Ja prosto volim biblioteke. Vrlo su praktičan izum. Iznajmiš knjigu, vratiš je kad je pročitaš, i to obično za neku vrlo simboličnu godišnju sumu. Da se ja pitam, živela bih u biblioteci.
Sećam se svoje posete moskovskoj Biblioteci Imeni Lenjina. Ranom zorom zaputismo se nas nekoliko u biblioteku. Zašto ranom zorom, ne sećam se sad ali mora da je bio neki dobar razlog. Sećam se da je godišnja karta bila nešto tipa 5 evra, plus dobiješ divnu karticu za koju te tamo ufotografišu na licu mesta. S obzirom da smo prethodno veče svi izašli a ustali rano, ne čudi me da su te fotke nešto najjezivije što sam ikad videla. Od knjiga nažalost ne može ništa da se vidi jer se Rusi verovatno boje da se nešto ne pokrade. U pitanju je vrlo komplikovana i mukotrpna procedura pozajmljivanja knjiga, piše se na neke papiriće, pa se papirić preda na šalteru, a na sve to se čeka priličnu večnost, a nekad čekaš da ti donesu knjigu po tri dana. Tako da odustasmo od ideje pozajmljivanja, i umesto da uplatimo jos 5 evra za zvaničnu turu po biblioteci, zaputismo se u ekskurziju u sopstvenoj režiji. Protrčali smo kroz sve čitaonice, pomirisali wc-e, šunjali se ne bi li uspeli da pronađemo bar neku prostoriju sa knjigama ali avaj…Moskovska biblioteka je jedna velika čitaonica, a knjige se ne smeju iznositi napolje. Čitaonice su klasične, sa visokim plafonima, onim zelenim lampama kao iz starih filmova, starinskim klupamai foteljama a čak mi je palo napamet da je ta biblioteka jedna velika zavera jer od knjiga tamo nema ni traga. Šta su oni silni ljudi po čitaonicama čitali za mene će verovatno ostati zauvek misterija.
A sad, knjigu u ruke!


