Koga zanima kako izgleda Moskva u snegu, evo kratkog pregleda. Video je preuzet sa Russia Today sajta.Vide se Patrijarsijske Prudi (meni omiljeni deo grada) potpuno zaledjene, gde se ljudi klizu
. I jos, gostuje Amanda, koju sam upoznala pre par dana. Amanda je btw blogerka.
I naravno, neizostavna tema- ruskinje. Kako se hoda u stiklama od 12 centimetara po ledu? Za mene je to misterija. Ko zna molim objasnjenje.
[youtube=http://www.youtube.com/watch?v=28HnjLWwRgM]
Evo da i ja obeležim kad sam već na licu mesta. Pre neki dan, Ruskinja je pobedila na izboru za mis sveta. Slatka je i plava, studira na fakultetu za gas i naftu, a iz nepoznatog razloga voli i da s vremena na vreme prošeta pored Kremlja sa srpskom zastavom
. http://englishrussia.com/?p=2168
I još koješta…
U tramvajima po Moskvi postoje grejači za dupe. Kakav genijalan pronalazak! Uđeš u tramvaj smrznut sa -7C direkt na vrelo sedište.
Dvd film na kome piše da pored ruskog sinhronizovanog prevoda ima i originalni engleski je čista laž. Ja kupila i dobila samo ruski. Nema veze, obradovaću neku rusku koleginicu.
Navukla sam se na krošku kartošku. Ruska verzija fast food lanca, a glavni meni je kroška kartoška ili krompir pečen u rerni, u foliji, sa maslacem i sirom, i raznim salatama po izboru. Kako dobro dođe na ove zimske minuse!
Dani su sve kraći i kraći. Budim se po mrklom mraku, idem na posao po mraku, a tako se i vraćam. Već danima je mračno i sivo, ni traga suncu. Kad oblak zasedne iznad Moskve, taj se ne pomera sve do maja.
I za kraj, pokušavam da se nekako dovučem do kuće za Novu godinu. Ne ostaje mi se 11 neradnih dana u Moskvi. Drž’te mi palčeve!
Sivo nebo se nadvilo nad Moskvom. Bolje reci crno. Napolju je mracno, toliko da u stanu drzim upaljeno svetlo.
Nesto me muci prehlada, kanda od ovih visokih temperatura (ipak je decembar, a +5), totalno neprirodno za Moskvu. To se kazu, nije desilo u poslednjih 150 godina.
Bila sam na koncertu. Pravom ruskom rok-koncertu. Odvukla me s posla koleginica. Trebalo mi je nesto drugacije. Htela sam da pricam na ruskom i da gledam nepoznata lica. Oko mene dvadesetogodisnjaci, na bini se smenjuju bendovi iz citave Rusije, a ja cavrljam na losem ruskom sa 4 ruskinje. Nadrealno. Nekako me sve to podsetilo na srednjoskolske dane. Ne secam se kad sam otisla na “svirku”. Ozbiljno. Sto ne znaci da necu ponoviti.
Od Lare sam dobila odlican link, za nedeljno tmurno popodne. U e-novinama izlazi u nastavcima tekst Deca Putina. O ruskim bespucima, o kulturi, i citavoj jednoj generaciji. Mnogo mi se dopalo. Uplaticu ja sebi kartu trans-sibirskom zeleznicom. Hocu, hocu. I to zimi, dok pucketa inje po prozorskom oknu. Videcete.
Ako poželite da jedete meksičku hranu u Moskvi, e pa nemojte. Prava meksička klopa je puna ljutih začina, svežeg povrća, salata, i sve u svemu, vrlo je ukusna. To ne znači da svako jelo treba da krasi topljeni sir (?) i majonez. Ako na ovo dodam i konobara koji je svo vreme obigravao oko nas kao kobac, nutkao nas dezertima (njet, spasiba) i salatom (njet spasiba) koja košta ko svetog petra kajgana, kao i poznatu restoransku gostoljubivost-sklanjanje tanjira u po zalogaja, onda je svakome jasno zašto me više ovaj restoran neće videti. Pobegosmo glavom bez obzira.
Ako poželite da nađete poštu u mom delu grada, e pa teško ćete je naći. Ono što ćete vrlo lako naći su dva pijanca (koja na prvi pogled ne izgledaju tako, tek kad otvore usta, o da) koja ćete pitati za pravac, i tek naknadno shvatiti da to i nije bila tako pametna ideja. Posle toga nećete više nikoga ništa pitati, jer svako ko stoji besposlen na ulici u osam uveče, na kiši na plus 2 je il pijan il lud.
Ako pokušavate da na bezbolan način preživite rastanak, nemojte mahati vozu. Kratak pozdrav, brz pogled i nikako na voz pa mahanje. Ne ne! Što kraće to bezbolnije. Lek za posle-okupirati se toliko poslom da vas zaboli očna jabučica, tj očni živac (što je vrlo neprijatna stvar), te pokušati čajem od kamilice da ga opustite (koji ne pomaže da se razumemo). No, bolje bol u očnoj jabučici nego bol od rastanka!
I zato, budite dobri i pazite sta radite!