Odlučih da započnem jedan experiment. Reč je o mom potpuno novom blogu koji će biti, khm khm, na engleskom. Malo zbog mojih drugara inostranaca, a više zbog mene same i vežbanja pisanja na engleskom. Biće tu gomila grešaka sigurna sam, ali od nečega se mora početi. Potrebno mi je za početak ime, i molim vas, drage moje čitaoce da mi pomognete. Kogod ima zanimljiv predlog, molim, vičite u komentarima ispod!

Loading ...
Hodam u kaputu. Sa kišobranom. Kišobran narandžasti, pa kad ga staviš iznad glave, kao da te sunce ogreje. Ignorisaću kišu i vetar dokle god mi to mozak dozvoljava.
Čitam Istoriju sveta u 6 pića. Sram me bilo. Još za rođendanski poklon sam dobila knjigu a davno beše to… E pa došlo vreme za sobu, kontemplaciju i relaksaciju.
Slušam ili FM4 ili radio maximum. U zavisnosti od inspiracije. Jedan dan učim ruski, drugi nemački. Da se zna da bečki FM4 ima odličnu, svežu muziku, plus dobar deo programa na engleskom tako da preporučujem i ne-nemačkogovorećim. Radio maximum može da prođe s muzikom, paaa, recimo, puštaju najbolju muziku u Moskvi. Koga zanima kako izgleda rok-pop-alternativna ruska scena ovih dana, može tamo da čuje.
Otkrila sam neke fine blogove, tu je HRANA (mnogo mi se sviđa koncept), pa tu je mala amerikanka koja odskora živi u Beogradu, Jefica bivša stjuardesica i prešlicavanje sa svežim filmom, muzikom i koječime još.
Čekam grejnu sezonu, uljani radijator je aktiviran a kokice mamine iz Srbije se kokaju svako veče.
Ali oh! kako je cool kad vas tata iz Japana posećuje pa u sidebaru imate japansku zastavu sa velikom crvenom tačkom. Pozdrav tati u Japanu!
Već skoro dve nedelje, gledam u olovno nebo. Onako, pravo novembarsko. Malo pada kiša, pa se pojavi tračak sunca, nekih dvanaestak stepeni jutarnja temperatura, a dođe čak do 20 tokom dana. Eheej 20 u avgustu! Kakav uspeh! Ujutru kad se probudiš, brzo do ormana po trenerku, jer je hladno čim se iz kreveta izađe. To je kao onaj period u Srbiji kad se u toplanama nećkaju da l’ da puste narod da se smrzava ili da ranije aktiviraju grejnu sezonu. Moskovsko leto traje dva meseca a i šta će ti više. Puno tražim očigledno.
Možda od vremena, možda od previše izlazaka, tražim svoj mir. Uz knjigu, film ili tako neki vid zabave. Najnoviji zadatak-baviti se učenjem jezika. Što ruski što nemački. I jedan i drugi trpe na račun engleskog. Moje znanje ruskog čini mi se da se značajno pogoršalo od prethodne godine. Potpuni apsurd s obzirom da živim u Rusiji.
Malo sam se umorila. Previše je bilo nekakvih površnih poznanstava o tako svojstvenih za ovaj grad. Troje ljudi već čini grupu. I sasvim je dovoljno. Ako imaš troje u svojoj blizini s kojima možeš o svemu da pričaš, i sve da podeliš, srećan si čovek. Površne stvari me menjaju. Postajem i ja sama nekako površna i nezainteresovana. A tad treba staviti prst na čelo i pripupitati se-dokle i čemu sve to?
Posle duge i snezne zime, Moskva je i dalje okovana ledom. Cak iako su dani nesto topliji(oko 0 pa cak i predje u plus preko dana) sve zelene povrsine u gradu su zatrpane sada vec sivim ili crnim ledenim grudvama. To je pretpostavljam pokazatelj cistoce vazduha u gradu-crni musavi sneg. Desi se cak da padne u toku jutra, jeste, lep je sneg i sve to stoji, ali heloo! mart mesec je, hocemo li osvanuti u prolece uskoro? I dalje nosim perjanu jaknu, iako su rusi vec presli na one prolecne kaputice, da ruskinje ne spominjem, one su ionako cele zime u minicima i cizmama. Goli stomaci, of kors.

Perehod Teatralnaya-Okhotny Ryad
Danas sam imala pravu podzemnu odiseju. Desi se s vremena na vreme da metro koji inace fantasticno funkcionise (svakih 30 sekundi u spicu) negde zakaze. Udjem u podzemlje, kad ono horde ljudi cekaju na moju liniju. Pa guzva, pa se penju jedni drugima na glavu, a na satu-voza nije bilo citavih 5 minuta! Eh ko bi rekao da se u 5 minuta moze takav haos napraviti. Ne budem lenja, te s koleginicom krenem u suprotnom pravcu. Duzim putem. Preci sa jedne linije na drugu je prava vezba za organizam. Prelazi (Perehodi) su ponekad kratki, a ponekad kilometarski dugacki lavirit tunela, stepenica i eskalatora. I sve to puno ljudi. Imala sam dva perehoda, i oba su bila kilometarska. Jednom se cak kraj nije video. Ponekad tu babuske prodaju cvece, poklanjaju kucne ljubimce, poneko peva a uvek neko i svira,veselo je u perehodima. U umerenim kolicinama. Ja bih sada na primer u banju. Na oporavak. Perehod-oporavak.
I jedan kuvarski momenat. Kupila file lososa. Pitala prodavacicu kako ga ona sprema. (Kaze moze u vodi da se kuva, a moze i na tiganju) Izabrala tiganj. Stavila zacine (beli luk, bosiljak, persun so…). Uvaljala u brasno. Direkt na tiganj. 5 minuta s jedne strane, 5 s druge i voila! Nisam imala krompir al i pirinac je posluzio. Plus salata po zelji. Kao sto rekoh, dogod sam u Rusiji, jescu lososa dok mi se ne smuci!
Od Siboney-a sam dobila linkove na par odličnih blogova. Jedan od njih-abraxas365dokumentarci sam ovih dana sa uživanjem istraživala. Tip je pravi znalac za dokumentarne filmove. Filmovi su razvrstani po kategorijama sa kratkim opisom, linkom za skidanje sa rapidshare-a i trailer-om. Jedan novi svet se otvorio za mene.
Danas sam pogledala dokumentarac o religiji – Religulus i baš se fino ismejala. Čega sve nema na ovom belom svetu, nikad ne bih ni saznala. Posle ovog filma shvatiš koliko si ustvari fin i normalan i zahvalan tvojim divnim roditeljima što su ti kupovali knjige i enciklopedije a ne kojekakve biblije. Koga zanima download, evo link na torrent, malo da se nasmejete a pomalo i užasnete.
[youtube=http://www.youtube.com/watch?v=qB8fPJ6zds8]